Posljednja ‘radij djevojka’ Mae Keane preminula je protekli tjedan u 107 godini života. Upravo smrt ove žene je podsjetila na nepravdu staru devedeset godina.

Vratimo se u povijest. Ranih 20-tih godina, najnovija tehnička sprava bio je ručni sat s brojčanikom koji svijetli u mraku, no upravo izrada tog brojčanika je grupu mladih djevojaka koštala života. Djevojke zaposlene u tvrtki ‘Radium corporation’ nazvane ‘Radij djevojke’, morale su četkicom nanositi radij na ciferblat. Poslije svakog nanesenog broja stavljale su vrh četkice u usta kako bi ga ‘zaoštrile’. Ova tehnika imala je za cilj da se dobiju što sitniji brojevi.

Godine 1924, Mae Keane se zaposlila u tvornici u Waterburyu (Connecticut), no njoj se nije dopao okus radija, a nakon samo nekoliko dana odustala je od ovog smrtonosnog posla.

”Kada sam se zaposlila odbila sam stavljati četkicu u usta”, ispričala je mnogo godina kasnije Keane, dodajući kako ju je nakon samo nekoliko dana u tvornici, šef pitao želi li odustati od posla, što je ona i prihvatila.

Druge žene nisu bile te sreće. Do sredine dvadesetih godina, mnoge radnice su se teško oboljele. Radij koji su unijele u organizam razjedao im je kosti. Do 1927. više od 50 žena umrlo je od posljedica trovanja radijskom bojom.

Mae Keane je bila među onima koje su preživjele. Tijekom života borila se s različitim zdravstvenim problemima: imala je loše zube, patila je od migrene, u dva navrata je oboljela od raka. Ne postoji način da se dokaže je li vrijeme provedeno u tvornici doprinijelo njenim bolestima.

”Imala sam dosta problema, ali sam preživjela”, rekla je za vrijeme života Mae.

Autorica knjige ‘Trgovački priručnik’ Deborah Blum pišući o ovom djevojkama je ispričala kako je više desetina ovih njih umrlo. ”Jedna žena je otišla kod zubara da izvaditi zub, a on joj je iščupao cijelu vilicu. Ženama je pucala kičma i lomile su im se noge. Radnice fabrike u New Jersey tužile su ‘U.S. Radadium Corporation’ zbog trovanja i dobile proces. Obiteljima nekih od njih odšteta je poslužila za njihovu sahranu”, napisala je.

radij djevojka
Djevojke su bile plaćane pet centi po satu, dvanaest brojeva po satu, najmanje 200 satova dnevno – sa svakim brojem, djevojke su u organizam unosile određenu količinu radija.

‘Prvih nekoliko godina niko nije pomislio da je to opasno’, objašnjava Deborah Blum, radij je u to vrijeme bio’čudotvorna’ supstanca. Svjetlucavi element srebrnastog sjaja navodno je mogao produžiti život, povećati seksualni libido, a žene učini ljepšim. Liječnici su ga koristili za liječenje svih mogućih bolesti: od prehlade do raka.

Poznata kemičarka Marie Curie bila je pionirka ranog doba radiologije i dvostruka dobitnica Nobelove nagrade. Nakon nekoliko godina neprekidnog rada i pročišćavanja nekoliko tona uranovog smolinca Mari i njen suprug Pierre su, uspjeli naposlijetku, izolirati dva nova kemijska elementa. Prvog su nazvali polonij po Poljskoj, a drugog radij zbog njegovog jakog intenziteta radioaktivnosti. Marie je umrla u 67-oj godini života od leukemije, koja je najvjerojatnije uzrokovana prevelikim izlaganjem radijaciji tijekom višegodišnjeg istraživanja.

Ove mlade žene su bitno utjecale na reguliranje uvjeta rada u tvornicama. Do izbijanja Drugog svjetskog rata, američka savezna vlada utvrdila je osnovna pravila sigurnosti u rukovanju radioaktivnim materijalima.

Blum ističe da se još uvijek, u današnjem svijetu, treba mnogo učiti o zaštiti ljudi koji rade sa netestiranim novim supstancama i da tvornički radnici ne smiju biti zamorci.

 

The following two tabs change content below.

MarijaAna

Nova mora ćeš moći otkriti tek kad stekneš dovoljno hrabrosti da iz vida izgubiš obalu.

About The Author

Nova mora ćeš moći otkriti tek kad stekneš dovoljno hrabrosti da iz vida izgubiš obalu.

Ostavi komentar

Email adresa nije obavezna, isto tako neće biti objavljena.