Božena Kapisoda, banjalučka frizerka ovim zanatom se bavi 55 godina. Danas, iako je u mirovini, u frizerski salon, u centru Banjaluke, koji nosi njeno ime, redovno dolazi zbog svojih višedesetljetnih klijenata, te da s kćerkama koje su naslijedile njen posao, podijeli pokoji savjet.

Zbog svog izbora zanimanja nikada se nije pokajala, a da se ponovo rodi, opet bi učila ovaj zanat.

Ekipa Agencije Anadolija s Boženom Kapisoda razgovarala je u salonu, gdje su imali priliku upoznati i njene klijente koje su joj vjerne od samog početka njene karijere.

Jedna od njih je i Radmila Kovačević, koja dolazi kod Božene već više od 50 godina. Upoznale su se na korzu, na frizuru je došla u salon majstora Berbera gdje je Božena tada radila.

S obzirom da je Radmila, inače brineta, jako željela da postane plavuša, Božena ju je ofarbala i napravila joj frizuru, pa se Radmila od osamnaeste godine farba isključivo kod Božene. Prisjetila se i da joj je Božena napravila frizuru za vjenčanje, ali i u studenom prošle godine za proslavu 50 godina braka.

”Uvijek sam sigurna iz razloga što dolazeći u ovaj frizerski salon nikad nisam izašla nezadovoljna. Kada dođem umorna sa posla, njena topla riječ i savjeti zbog kose, frizure i ostalog, pomažu mi da se opustim”, ispričala je Radmila Kovačević.

Božena Kapisoda nije namjeravala postati frizer, želja joj je, zbog ljubavi prema crtanju, bila da upiše umjetničku školu, ali pošto bi morala otputovati u Zagreb ili Split, odlučila je da ipak ide na zanat u Osijeku, u kojem je tada živjela.

Već za vrijeme školovanja, nakon dva mjeseca friziranja i šišanja, dobila je i prvu nagradu za svoj rad. Nakon školovanja i jedne godine rada, preselila se u Banjaluku i dobila priliku da radi u čuvenom banjalučkom frizerskom salonu u vlasništvu porodice Berber. Nakon deset godina rada, odlučila je da se osamostali, otvorila je salon u naselju Bulevar, a sadašnji salon radi od 1980. godine.

S dolaskom u Banjaluku nastavila je da niže uspjehe na brojnim natjecanjima koja su se održavala u ovom gradu, u Sarajevu, te mnogim drugim europskim gradovima.

”Na natjecanja sam išla i u Grčku, i u Beč, Pariz, London, obišla sam puno svijeta. Meni je žao što sad frizeri ne mogu baš toliko da putuju, nego baš ko može, ali ima mladog svijeta koji bi zbilja trebalo poslati na takve revije i seminare, da uče”, kaže Božena Kapisoda.

Kaže da su joj sva priznanja koja ja dobila tijekom dugogodišnje karijere mnogo značila i za posao, ali i za osobnu satisfakciju. Naročito kada je na domaćim natjecanjima bila glavni član žirija.

Sada radi zbog svoje volje i želje, ima dosta klijenata kojima ne naplaćuje, jer su se kroz posao razvila i brojna prijateljstva.

”Klijenti sada dolaze kao u svoju kuću”, kaže Božena i objašnjava da njene kćerke, Ivana i Jelena, koje su naslijedile salon, nisu završile frizersku školu nego su tek kasnije polagale kako bi dobile diplomu za rad.

Na pitanje je li joj je drago što su je naslijedile kćerke, odgovara da jeste, iako je u pitanju težak posao.

”Ako ništa, to je jedna obaveza koja se mora ispunjavati, radi klijenata sve činiš i treba li treba doći u ovoliko sati ili onoliko, svi moraju biti zadovoljni i to je baš velika obaveza”, kaže Božena.

S obzirom da se kao najteži dio frizerskog zanata često navodi višesatno stajanje, Boženu Kapisoda smo pitali da li joj je to ikada predstavljalo problem.

”Meni nije, ja sam navikla, zbilja mi nije teško, mogla bih stajati od jutra do večeri. Nekada sam znala po tri dana i noći ne spavati za Novu godinu, i radila sam čitavo vrijeme”, priča Božena.

Kaže da se tijekom svih ovih godina mnogo stvari promijenilo. Prisjetila se koliko je bio moderan mini-val, koji i danas poneko traži, jer su moderne lokne.

”Svake godine, ma svaki mjesec ima nešto novo ili u šišanju ili sam sebi zadaš nešto, pa sama izmislim samo da bude nešto novo”, kazala je ona i dodala da joj nije bilo teško pratiti sva događanja, jer voli svoj zanat i od srca ga radi.

Poredeći prošlost i sadašnjost, istakla je da je sada mnogo lakše i brže raditi.

”Prije su se navijali klijenti, pod haubu išle, a sad se sve fenira, brže je i lakše. Svaki klijent bude za čas gotov”, kaže Božena Kapisoda.

Kaže da cijeni svoj zanat, jednako kao što neko drugi završi fakultet, a na pitanje je li ga drugi cijene kaže da ne zna, ali da vjeruje da su dobri majstori uvijek cjenjeni. Žao joj je što danas dosta mladih završava ovaj zanat, ali nemaju uslove da rade i ne mogu da se pokažu.

Ona i dalje voli svoj posao, a osim šišanja, najviše voli praviti punđe i velne, odnosno talase. I danas joj drugi frizeri šalju mušterije za velne. Na pitanje da li nekome nije uspjela napraviti željenu frizuru, kaže da joj je žao što jednoj voditeljici nije napravila štiklu od kose, ali da će to uraditi prvom sljedećom prilikom.

Prisjetila se i vremena kada u Banjaluci nije bilo struje, pa je grijala vodu na plinskoj peći, a njeni klijenti morali su sušiti kosu pored peći. Namještala je četke, lakirala kosu, pa su klijenti izgledali kao isfenirani.

”Drugi frizeri su se čudili i dolazili vidjeti šta radim”, dodala je Božena Kapisoda.

The following two tabs change content below.
Vanja
Najveća sreća u životu je uvjerenost da smo voljeni – voljeni zbog toga kakvi jesmo ili još više, usprkos tome kakvi jesmo

About The Author

Vanja

Najveća sreća u životu je uvjerenost da smo voljeni – voljeni zbog toga kakvi jesmo ili još više, usprkos tome kakvi jesmo

Ostavi komentar

Email adresa nije obavezna, isto tako neće biti objavljena.