Mlada i perspektivna fotografkinja iz Hrvatske Lili Zaneta već je osvojila publiku u svojoj zemlji, a svaki trenutak koji je ‘uhvatila’ fotoaparatom ostao je zamijećen kod šire publike.

Prvu izložbu izvan svoje domovine Lili je organizirala krajem siječnja upravo u Mostaru. Lilina izložba ‘Tijelo’ Mostarcima je zagolicala maštu.
”Prva izložba van Hrvatske održana je baš u Mostaru zato što sam dobila poziv da održim izložbu u galeriji Kosače i jako mi je drago zbog toga!”, rekla je Lili u razgovoru za moja.ba.

Antea Mrčela Photography

Posted by Lili Zaneta Photography on Thursday, February 5, 2015

U HD Herceg Stjepan Kosača postavljena je tvoja druga samostalna izložba pod nazivom ”Tijelo”. Kako si došla na ideju, što te inspiriralo i koju poruku želiš prenijeti posjetiteljima?
U mojoj se glavi konstantno vrte razne ideje koje najčešće nastanu kao asocijacija na nešto viđeno. Ono što najčešće primjećujem oko sebe je geometrija, kako prostora tako i ljudi. Nisam se mogla odlučili što od toga fotografirati, što početi graditi u neki nov koncept, cjelinu. Zasebno mi te dvije ideje nisu djelovale zanimljivo pa sam ih odlučila spojiti, staviti u odnos geometriju tijela i geometrijskih tijela te pokazati to publici, prikazati način na koji ja to vidim i uspoređujem, kako su te dvije geometrije naizgled različite, ali povezane.

Je li bilo teško naći modele?
Da i ne. Prvo sam mislila da ih neću pronaći, ali su mi se s vremnom modeli javili. Nije se javilo puno ljudi što je smanjilo mogućnost izbora modela za pojedini dio koncepta, ali sam imala sreće i svaki model se točno uklopio s geometrijskim tijelom s kojim je sniman.

Obrađuješ li fotografije? Koliko koristiš efekte? Zapravo, koliko vremena treba kako bi se napravila jedna fotografija, od postavljanja scene pa do same obrade, izrade…
Obrađujem fotografije, premda i nisam toliko dobra kada je Photoshop u pitanju. Volim umjerenu obradu u svojim fotografijama jer težim tome da je fotografija prirodna. Po mom mišljenju digitalna fotografija je previše realna, dosadna i kao da nema dušu. Iz tog razloga obradom nastojim napraviti ravnotežu u fotografiji na način da ju samo malo pomaknem od realnosti.

Nastanak fotografija nema određeno vremensko trajanje. Fotografije za izložbu „Tijelo“ nastajale su 3 mjeseca, točnije, priprema elemenata za scenu, razrada ideje, nabavljanje prostora, rasvjete, modela, asistenata i obrada su trajali jako dugo. Međutim, neke druge ideje nastanu kako u glavi tako i u kameri na licu mjesta i budu gotove za 10 minuta, a obrada nekad potraje i manje.

Imaš li već temu i ideju za sljedeću izložbu?
Imam puno malih ideja koje još treba razraditi i odraditi, ali niti jednu gotovu za najaviti.

Zašto si se započela baviti fotografijom i kako je zapravo sve krenulo?
Od malena sam vezana uz likovnu umjetnost. Kao jedanaestogodišnjakinja sam krenula istraživati s fotoaparatom i pomalo se vezivala uz fotografiju. Krenulo je kao zabava, a s vremenom je postalo sve ozbiljnije i dovelo do toga da sada studiram fotografiju/snimanje.

Gdje crpiš inspiraciju za svoje fotografije, je li u svakom trenutku i na bilo kojem mjestu moguće naći nešto vrijedno pozornosti i stvoriti zanimljivu fotografiju ili je potrebno imati strpljenja?
Inspiracija dolazi sama od sebe: gledanjem, slušanjem, upijanjem svijeta oko sebe. Kako se ja mijenjam kao osoba, tako oni isti motivi dobivaju novo značenje i samim time dolaze nove ideje.
Mislim da je na svakom mjestu moguće pronaći nešto vrijedno pozornosti, ali da nije moguće imati inspiraciju u svakom trenutku. Strpljenje uvijek dobro dođe, dogodi se katkad da iz nestrpljenja ispadne nešto dobro, ali najčešće strpljenje donese najbolje rezultate.

Koliko truda osoba treba uložiti i koje si sve izazove susrela na putu do toga da imaš samostalne izložbe i osvojiš brojne nagrade?
Rekla bih da je potrebno puno truda za nešto ovakvo, ali osobno sve što sam do sada prošla da bih došla do ovoga sada ne bih nazvala samo trudom nego uživanjem, radom, strpljenjem, nije teško raditi i truditi se kada radiš ono što voliš.

Koji tip fotografije ti je najdraži?
Motivi i teme koji su mi najdraži se konstantno mijenjaju. Recimo da su glavni motivi koji me prate arhitektura, aktovi i moda.

Kakvi su ti planovi za budućnost?
Studirati, fotografirati, pokušavati se što više baviti i preživiti s umjetničkom, a što manje s komercijalnom fotografijom.

Imaš li neku poruku za mlade fotografe, koji su tek na početku, kako da skupe snage do svoje prve izložbe?
Nemojte ići s ciljem da napravite izložbu nego istražujte, radite i učite. Kad sami vidite da ste postali bolji i da je to možda vrijedno izlaganja onda radite na tome što više da bude još bolje i pokušajte napraviti izložbu. Možda će proći godinu-dvije od same ideje do konačne izložbe, ali na takav način ćete još poboljšati fotografije. Za svoju prvu samostalnu izložbu izabrana sam putem natječaja i od trenutka kada su me odabrali do same izložbe prošlo je preko godinu dana, a ja sam promijenila oko 90% fotografija koje su trebale ići na izložbu. Na kraju je to izložbu učinilo puno boljom što mi je puno značilo jer se prva izložba uvijek pamti.

The following two tabs change content below.

MarijaAna

Nova mora ćeš moći otkriti tek kad stekneš dovoljno hrabrosti da iz vida izgubiš obalu.

Ostavi komentar

Email adresa nije obavezna, isto tako neće biti objavljena.