Već drugu godinu, Udruženje mladih psihologa realizuje projekt „Program prevencije vršnjačkog nasilja i i upravljanja konfliktima u prigradskim naseljima Mostara“ kojeg financira In fondacija – Fondacija za unaprijeđenje socijalne inkluzije djece i mladih u BiH. U realizaciju projekat su uključeni djeca, škola i roditelji, što predstavlja osnovni princip rada na projektu, odnosno cjelovit pristup prevenciji nasilja. U radu na projektu je uočeno da narušena saradnja u trijadnom odnosu dijete-škola-roditelj, najčešće dovodi do toga da imamo agresivnu djecu i djecu sa problemima u ponašanju ili doživljavanju što neminovno vodi ka nasilju u školskim klupama. Stoga, apeliramo na roditelje da se informiraju o tome šta mogu učiniti ukoliko se suoče s ovim problemom.

Šta je agresivnost?

Agresivnost podrazumijeva bilo koji oblik ponašanja kojim se nanosi šteta ili povreda drugom biću ili objektu (Buss, 1961 prema Baron i Richardson, 2004). Da bi se neko ponašanje kategorisalo kao agresivno nužno je postojanje namjere za nanošenje  štete i povrede uključujući i svjesnost o mogućim posljedicama (Berkowitz, 1974; prema Baron & Richardson, 2004).

O agresivnosti počinjemo govoriti onda kada je dijete već sposobno da bar djelimično ocijeni posljedice svog postupka, ili kad namjerno čini zlo i raduje se tuđoj šteti ili bolu i to prema zrelosti odnosno uzrastu te prema očekivanjima odgojne sredine.

Loše strane agresivnog ponašanja su ugrožavanje okoline, širenje socijalno neprihvatljivog ponašanja, dok su dobre strane agresivnog ponašanja ventiliranje teških emocija, te činjenica da osoba ima puno energije i da se želi boriti za sebe i za svoje interese. Na nama je da iskoristimo dobre strane tog ponašanja, tako da agresivno usmjerimo ka prosocijalnom ponašanju (pomaganje u nevolji, dijeljenje igračaka).

Rađamo li se ili učenjem postajemo agresivni?

Stručnjaci kao najčešći uzrok agresivnom ponašanju kod djece, vide loše odgojno postupanje njihovih roditelja. Istraživanja su pokazala da agresivni roditelji imaju, u pravilu, agresivno dijete. Istina, agresivnost se dijelom nasljeđuje, a dijelom uči. To je vrlo postojana i stabilna osobina koja se učvršćuje još u predškolskoj dobi. Istraživanja su potvrdila tezu da agresivno dijete uglavnom odrasta uz agresivnoga odrasloga. Stručnjaci su također suglasni i oko činjenice da se agresivnost uglavnom prenosi preko dva temeljna oblika učenja. To je učenje potkrjepljenjem i učenje po modelu.

Kako kao roditelj možete pomoći djetetu?

Prvi korak u sprječavanju nepoželjnog ponašanja je da roditelji svojim ponašanjem pokazuju prosocijalno ponašanje. Dijete uči od svojih roditelja uvažavanje i pomaganje drugima, te nenasilno rješavanje sukoba. Aktivna briga o drugima očituje se u iskazivanju poštovanja prema različitosti, te u aktivnim oblicima rješavanja životnih zadataka pomaganjem, povećanjem napora i suradnjom.

Otkrijte pravi uzrok agresije. Kada saznate zašto vaše dijete udara, moći ćete mu pomoći.Pomozite djetetu u verbalizaciji. Kada bolje usvoji jezične vještine, moći će vam reći što ga muči, te na miroljubiviji način iskazati svoje potrebe. Nemojte od djeteta tražiti objašnjenje svog ponašanja, vjerojatno ga ne zna. Usmjerite se na rješavanje problema i učenje poželjnog ponašanja koje ćete nagraditi.

Budite dosljedni u svom govoru i ponašanju.Nemojte kažnjavati dijete kako bi shvatilo da to boli, nego ga usmjerite na “žrtvu” i uključite u pomaganje u smislu maženja i tješenja. Tako će dijete uvidjeti da ono što je napravilo drugu osobu boli.

Pružajte svom djetetu ljubav svaki dan i u dovoljnoj količini jer će samo tako dijete osjećati sigurnost i povjerenje. Ne kažnjavajte dijete uskraćivanjem svoje ljubavi i brige jer su ljubav i briga osnova zdravog razvoja naših mališana. I kada ste ljutiti, recite svom djetetu da ga volite, ali da ne dopuštate njegovo agresivno ponašanje.

Red i dosljednost u svakodnevnom životu kod djeteta smanjuju neizvjesnost, nervozu i stvaraju osjećaj sigurnosti. Organizujte dječiju svakodnevicu tako da bude predvidljiva: sve u svoje vrijeme, na svome mjestu, na jednak način (što djetetu daje osjećaj sigurnosti); sport, rekreacija, opuštanje (što utiče na smanjivanje napetosti); postavljanje granica i pravila prihvatljivog ponašanja (što djetetu pruža predvidljivost i sigurnost).

Nećete uvijek moći biti prisutni i pomoći djetetu da riješi problem, ali zahvaljujući odgoju u duhu nenasilja i tolerancije i primjeru koji djetetu pružate, ono će se i bez vas vrlo dobro snaći.

 

The following two tabs change content below.

About The Author

Ostavi komentar

Email adresa nije obavezna, isto tako neće biti objavljena.