Iako je dvadesetogodišnju Fatmu Bulić iz Tuzle sudbina vezala za invalidska kolica, želja za životom i pozitivna energija nisu je napuštali. Završila je srednju školu i stekla zvanje mašinskog tehničara za kompjutersko projektiranje napredne tehnologije, objavila tri knjige, a bavi se i sportom.

Zaposlena je u Informativnom centru za osobe s invaliditetom “Lotos”, a kaže da je okružena divnim ljudima kako na radnom mjestu tako i inače u životu.

”Radim na divnom mjestu, među divnim ljudima, imam predivne prijatelje. Imam još divniju vezu s osobom koju sam samo mogla poželjeti. On je prihvatio svaki moj “nedostatak” i pretvorio ga u nešto lijepo”, kazala je za Fenu.

U razgovoru za Fenu prisjetila se svog životnog puta za koji kaže da nije lak, ali na tom putu volja i vjera u život nisu je napuštali.

”Još kao mala, iako osoba s invaliditetom, maštala sam o tome da ću jednog dana imati život kao i svi moji vršnjaci. Sve je počelo kad sam imala 16 mjeseci, zbog nemara liječnika. Uslijedila je oduzetost desne strane odnosno paraplegija. Kao djetetu bilo mi je teško gledati s prozora ostalu djecu kako se igraju, a ne moći im se i pridružiti”, naglašava.

Fatmini roditelji maksimalno su se trudili da se ona ne osjeća kao osoba s invaliditetom, učitelji i nastavnici u osnovnoj školi također su je dobro prihvatili kao i većina njenih vršnjaka.

”Ipak, svaki put kad bi se npr. trebala popeti u kabinet na katu, u sebi sam osjetila taj “jaz” između mene i njih. Stisnula bih zube, zažmirila i zamislila da je već prošlo. Ponavljajući u sebi, tko zna koji put “Proći će, uči, dokaži se znanjem, jednom će biti vrijedno svega ovoga”, navodi ona.

I tako osam godina, iz dana u dan ponavljajući u sebi istu stvar, trudeći se da se izdigne iznad svog invaliditeta završila je osnovnu školu. Nakon toga upisuje Srednju mašinsku školu u Tuzli. Nažalost, ne redovno.

”Tijekom tih godina, mislim da se mnogo toga promijenilo. Iako mi je bilo žao što nisam mogla ići s kolegama redovno i doživjeti taj proces, ponovo sam se trudila dokazati znanjem. Svaki dan sam sve više uviđala da to i vrijedi”, naglasila je.

Slobodno vrijeme ispunjava raznim aktivnostima, od pisanja do sporta. Dosad je objavila tri knjige, a zavidna mjesta i medalje osvajala je u raznim vrstama sporta poput plivanja, atletike, stolnog tenisa, boćanja, te u streljaštvu. Na posljednjim lokalnim izborima u BiH Fatma Bulić bila je i kandidatkinja za Općinsko vijeće grada Živinice.

” Kako sam rasla tako se i krug prijatelja proširivao. Imam stvarno tako divne ljude uz sebe, osobe koje su, kako se to kaže, za cijeli život. Zapravo, cijeli život radim u inat sebi i onima koji su mi pričali da ja ne mogu. E pa, ja mogu”, ističe Fama, koja od 15. godine radi i sa djecom osnovnih i srednjih škola, priča im na koji način da ruše predrasude u društvu.

Fatma Bulić zapravo ima život koji je kao djevojčica sanjala, maštala i na kraju i izmaštala.

”Volim svoj život, volim sebe, volim sve ljude i ono najvažnije, volim ove moje “kotače”. U ovom trenu mislim da nijedne druge “noge” ne bi prihvatila. Ima još samo jedna stvar koju bih voljela reći a to je da život nije ono što se događa, nego kako mi gledamo na to što se događa”, poručila je.

Fatma Bulić sudionica je projekta nazvanog “Jačanje kapaciteta osoba s invaliditetom za samostalni život u BiH” koji Informativni centar za osobe s invaliditetom “Lotos” provodi u partnerstvu sa švedskom organizacijom “Stil” iz Stockholma, a financiran je od Švedske organizacije za međunarodni razvoj (Sida), putem organizacije MyRight BiH.

Kao dio tog projekta otiskan je i priručnik “Put ka samostalnom životu”, zamišljen kao pomoć mladim osobama s invaliditetom koji već žive ili su na pragu samostalnog života.

The following two tabs change content below.

MarijaAna

Nova mora ćeš moći otkriti tek kad stekneš dovoljno hrabrosti da iz vida izgubiš obalu.

Ostavi komentar

Email adresa nije obavezna, isto tako neće biti objavljena.