Al Gieba je prvi hercegovački noir roman, autora Igora Božovića, koji koketira s više žanrova, u nesvakidašnjem spletu nasilja, politike, seksa i znanosti. Moja.ba donosi ekskluzivni intervju s autorom ovog jedinstvenog romana. Igor, nam je u razgovoru za Moja.ba otkrio odakle mu inspiracija za ovaj roman, što je zapravo Al Gieba, te je li se ustručavao kod pisanja scena o seksu.

Napisali ste prvi noir roman u Hercegovini. Odakle inspiracija za pisanje ovakvog romana?

Al Gieba je mediteranski noir samo u generalnom smislu, jer trebalo ju je smjestiti na neku od postojećih polica radi lakšeg predstavljanja publici. U biti je roman hibrid više žanrova, ali najviše do izražaja dolaze borba protagonistkinja i konstantno smjenjivanje seksa i nasilja, što psihološkog, što fizičkog.

Želja da napišem nešto zahtjevno i ozbiljno postoji godinama i polagano je rasla, od ideje o prostitutkama koje se upetljaju u borbu s političarima do postupnog građenja tabua, originalnih ideja, ukratko, nečega što niste nikad čitali od autora iz regije.

U romanu se prožimaju nasilje, politika, seks i znanost. Kako ste uspjeli sve ovo staviti u jednu knjigu?

Cilj je bio stvoriti što realniju sliku života koji se odvija oko nas, kada se skinu sve one nasmiješene, bogobojazne maske koje redovito nosimo svi mi. Htio sam stvoriti likove koje ćete voljeti i navijati za njih, unatoč činjenici da bi vam se takvi ljudi vjerojatno gadili da vam ih predstave u nekom društvu.

Oni se svi vole na nevjerojatno svakodnevan način, mrze se i podmeću jedni drugima baš kao što bismo to činili Vi ili ja, oni pate jednako tragično kako bismo to mi činili, doma, uz kutiju sladoleda i Beatlese ili ne znam ni ja koju glazbu već tko probere. Ja osobno patim uz Beatlese.

Roman ste smjestili u Hercegovinu, ali ne precizirate konkretna mjesta, zašto?

Ne preciziram lokacije u Hercegovini jer želim predstaviti jednu cjelokupnu sliku magičnosti hercegovačkog duha, kulture i jezika. Moguće da ste primijetili, čitajući Al Giebu, da većina likova govori hercegovačkim, neretvanskim gradskim idiomom, da se u razgovoru likova miješa nekoliko jezika, dakle, cilj je bio  prezentirati i samu Hercegovinu onakvom kakva ona doista jeste, opora, škrta, bogobojazna, ali ispod svakog kamena buja buran skriveni život koji je nerijetko zanimljiviji od svakodnevnice iz vijesti. Svaka od ovih scena mogla se dogoditi možda baš u vašem kvartu.

Koliko je realna radnja Vašeg romana, odnosno koliko se događaji iz romana događaju u hercegovačkoj svakodnevnici?

Al Gieba je fikcija, ali rekao bih, ne u smislu da sam izmislio baš svaki detalj. Poludio bih od tolikog razmišljanja. Događaji iz ovog romana vrlo su se lako mogli ili su se možda i dogodili. Prijatelji koji su pročitali roman mi često pošalju link poneke vijesti s portala “evo ga iz tvog romana” i da, stvarno se može pronaći dosta slučajnih sličnosti, pogotovo jer govorim o razdoblju pred opće izbore 2014. godine. Ali roman je bio gotov još u srpnju prošle godine pa neka sami čitatelji prosude koliko sam prepisivao iz Dnevnika, a koliko sam zapravo samo dobro predviđao obrasce u ponašanju.

Što mislite ima li u Hercegovini asistentica koje vode dvostruki život ili političara poput Leke?

Ne bih stavio ruku u vatru da ima, ali ne bih ni rekao da nema. Cilj mi je i bio stvoriti potpuno realnu sliku da se na kraju upitate koliko je ovdje istine. Upravo zbog toga roman obiluje naoko nevažnim, ali točnim podatcima o Svemiru i Zemlji i prošlosti, koji čitatelja namjerno zbune, da posumnja da možda i ja sam nisam sve ovo proživio.

Roman sadrži dosta precizan opisa scena seksa. Jeste li se ustručavali kod pisanja ovih scena ili ste ih predočili jednostavno bez cenzure?

Al Gieba, prije nego sam znao da će se tako zvati, bile su tri pripovijetke sa zajedničkim likovima. Podijelio sam to svojim kolegama i prijateljima i upitao ih trebam li pisati roman. U jednom trenutku me nazvao Goran Karanović i rekao samo kratko, ako misliš napisati roman koji će ljudi čitati, popusti kočnice i zovi stvari pravim imenom. I onda sam sve napisao ponovno i nastavio pisanje prilično opušten. Htio sam napraviti sliku realnosti, a ljudi se, na zadovoljstvo svih nas koji smo ikad doneseni na svijet, prilično često prepuste tjelesnim užitcima. Recimo ispijanju kave, hahahaha!

Koliko dugo ste radili na romanu i kad možemo očekivati njegovo predstavljanje?

Smišljao sam priču nekoliko godina, pisao sam aktivno pola godine, dopisivao i prepravljao još gotovo cijelu godinu i sada se spremam za dva nastavka. Knjiga Al Gieba bi trebala biti na policama domaćih knjižara već kroz nekoliko dana, ako je ne pronađete, pitajte za nju, a službeno predstavljanje ćemo održati u Galeriji Aluminij 6. kolovoza i svi ste, naravno, pozvani da nam se pridružite.

Otkrijte nam što znači Al Gieba?

Al Gieba je središnja zvijezda u zviježđu lava. No to se tako samo čini jer golom oku se čini kao treperava zvijezda, a zapravo su to dvije zvijezde u smrtonosnom zagrljaju gravitacije, koje se okreću jedna oko druge do uništenja. Tako naša asistentica i prijateljica noći vidi svoju ljubav. U biti, varljiva slika Al Giebe najbolje opisuje sve dvostrukosti u romanu. Ništa nije kako se čini i cijela je priča u prenesenom značenju. Rekao sam već, želio sam napisati nešto originalno i mislim da će se čitatelji u to uvjeriti od prvog trenutka, kad vide varljivu ilustraciju naslovnice, kad ugledaju neuobičajen font itd.

Jeste li ikad pročitali ijedan roman za žene? Koliko se taj roman razlikuje od vašeg romana?

Roman će se na policama knjižara naći tijekom ovog tjedna.

Roman će se na policama knjižara naći tijekom ovog tjedna.

Ne znam zašto bi neki roman bio roman za žene, a ne i za muškarce. Nedavno sam pogledao film The Longest Ride i isto je pisalo da je za žene, ispalo je da je sasvim dobra priča o životu. Mislim da i muškarci jednako žive, iako smo odgajani da budemo čvrsti i snažni i ne pokazujemo osjećaje. Jednako duboko proživljavamo sve emocije, makar ih krili od javnosti. Zato, ne, ne znam zašto bi se moj roman razlikovao po bilo čemu. Neki su u liku asistentice na fakultetu fizike vidjeli tragove Filipa Latinovitza, ako je to tako, meni je drago da sam uspio pomiriti klasiku i moderan izričaj, ništa drugo.

Zašto bi ovaj roman trebale pročitati naše čitateljice?

Najprije pogledajte posvetu i impressum, osim izdavača i mene, tu su redom sve žene. Od Ivane i Belme, bez kojih ne bi bilo ovog djela, do ostalih suradnica, redom Adriane Rajič, Mišele Boras i Roberte Kapsalis. To je prvi razlog, njima se roman svidio i pristale su raditi na njegovom uobličavanju.

Al Gieba je, na kraju prilično slojevit roman i mislim da se širok spektar ljudi može pronaći u njemu. Volite li krimiće, tu je, volite li romantiku, tu je, volite li znanost i fantastiku, tu su, isprepleteni u nedjeljivu cjelinu. Opet, jedan od recenzenata romana, Boris Čerkuć, naglasio je da gradim likove žena na suvremen i slojevit način. To nisu vatrene zavodnice ni dokone paćenice kućanice. Ja volim takve žene, složene i snažne, da ih uvijek iznova otkrivam dok ih upoznajem. Nadam se da se i vi takvima volite percipirati. Zašto onda ne biste pročitale roman Al Gieba i upoznale još neke snažne, odvažne i inteligentne žene koje se ne kaju čak ni za prilično velike gluposti koje su napravile u životu?! Možda čak budete navijale za njih, kao što su mi već neki čitatelji slali poruke tipa ‘nemoj da joj dlaka s glave zafali!’ Hahahaha!

The following two tabs change content below.

About The Author

One Response

Ostavi komentar

Email adresa nije obavezna, isto tako neće biti objavljena.